Tipkaj i šuti. Hrvatski jezik na Internetu

Autor: Ognjen Strpić

Nakon državnog osamostaljenja, u Hrvatskoj je pritisak standardizacije jezika poprimio dramatične razmjere. Pritisak je politički diktiran i podržan od znanstvenih (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) i stručnih ustanova (Služba za govor i jezik pri HRT-u). Sve što se objavljuje mora se lektorirati, pri čemu se "lekturom" najčešće smatra prevođenje u viši jezični registar, prije svega leksičkom selekcijom ("čišćenjem" od tuđica) i sintaktičkim usklađivanjem s poželjnim tipom konstrukcija.

Ključna figura tuđmanizma, obrana malog naroda od velikih naroda, zrcali se u jezičnoj politici: jezik malog naroda treba braniti od jezika velikih naroda. Jezične barikade (branik jezika) povijesno su dinamične: u ratu su bile okrenute srbizmima i turcizmima, da bi fronta (bojišnica) u novije vrijeme oživjela u odnosu na opasnost (ugrozu) od anglizama. Od građana se i u jeziku očekuje da prihvate "hrvatstvo" kao svojevrsnu kvazi-esencijalnu vrhovnu vrijednost. Kao i političko, i jezično se hrvatstvo može opisati kao zazor od drugoga: kako tuđica (na leksičkoj razini) tako i sintaktičkih utjecaja drugih jezika (najsnažnijih u diskursima oglašavanja, znanosti i tehnologije) ili pak "substandardnog" (lokalizama, žargonizama, vulgarizama, itd) unutar samoga hrvatskog jezika.

Na Internetu, međutim, mediji najčešće nisu institucionalizirani. Osim na "službenim" web-stranicama nakladnika u širem smislu, jezičnu kontrolu je nemoguće provoditi po uzoru na tradicionalne medije. Kako se živi jezik ponaša kad je na slobodi? Je li komunikacijski kriterij prevladao nad kriterijem hrvatstva jezika? Zbog Interneta hrvatskim se jezikom danas svatko nesputano može služiti u javnom govoru – u kojoj se mjeri ta moć doista i aktualizira? U ovom ćemo istraživanju pokušati odgovoriti na ta pitanja.

Otkad je Interneta, jedna od prvih reakcija jezičnih profesionalaca bila je prigovor o "lošem" jeziku Interneta, a mediji Interneta opisivali su se kao jezična džungla i carstvo nepismenih. Teško da se može osporiti da se na Internetu uistinu piše i loše. Sporno je, međutim, da je (funkcionalna) nepismenost dominantna: za očekivati bi bilo da oni koji pišu lakše i bolje, pišu i više u kvantitativnom smislu. Masovna potreba nepismenih da pišu više nego što moraju bila bi veoma zanimljiva i iznimna pojava za koju je, međutim, teško naći potvrdu.

Ni taj vid jezične slobode, dakle slobode da se (javno) piše loše, nije nimalo zanemariv: s komunikacijskog gledišta, ako autor ima što priopćiti, mnogo je bolje da to učini, makar i jezično nezadovoljavajuće, nego da to ne učini uopće.

Suprotno unaprijed defanzivnom stavu struke, čini se da hrvatski korisnici Interneta sasvim solidno vladaju svojim jezikom: pollitika.com, web-stranice na kojima je svakome dopušteno pisati, ukazuju na prihvatljivu upotrebu jezičnog standarda. Dapače, objektivna sloboda od jezičnih pritisaka rezultira jezikom koji se ne razlikuje previše od jezika institucionalnih medija. Figurativno izražavanje svedeno je najmanju mjeru, prihvaćeni su tipični "razlikovni" parovi (pažnja/pozornost, privreda/gospodarstvo, Evropa/Europa, itd). Je li posrijedi nedostatak hrabrosti ili motivacije, ili su Hrvati jednostavno prihvatili osnovna obilježja javnog govora kakva su im predstavljena kao ideološki poželjna?

Na ovo posljednje pitanje nećemo ni pokušati dati konkluzivan odgovor. U nastavku rada ćemo izložiti neke primjere jezične upotrebe hrvatskog na Internetu (na primjeru spomenutih stranica pollitika.com i lokalnih Usenet-grupa ) te ćemo usporediti njezina najvidljivija obilježja s nekim od utjecajnih izvora:

jezikom oglašavanja (npr. utjecaj T-Comove reklamne kampanje "Hoću internet" )
novinskim jezikom
jezikom jezikoslovaca (npr. diskursom časopisa Jezik).

Istraživački sinopsisi

Marina Kožul/Mirna Belina
Tehnike animacije kao novi medij

Mirela Ramljak Purgar
Digitalna fotografija kao novi medij

Tomislav Medak/Nenad Romić
Desnica i taktički mediji

Ivica Mitrović
Dizajn i novi mediji – hrvatski kontekst

Katarina Peović Vuković
Novomedijski žanrovi i njihova recepcija

Klaudio Štefančić
Novi mediji, stare kulturne forme

Aleksandra Uzelac
Kultura u digitalnom prostoru – od informacije do komunikacije

Saša Vojković
Mediji i globalizacija: "postmodernizacija" filma i televizije

Vesna Vuković
Autor kao proizvođač u post-socijalističkom vremenu

Ognjen Strpić
Tipkaj i šuti. Hrvatski jezik na Internetu