Digitalna fotografija kao novi medij

Autorica: Mirela Ramljak Purgar

Već je Roland Barthes 1980. god. otkrio i istražio simptome kulture slike proizvedene prisutnošću analogne fotografije, i to tako da mi danas, na temelju tih simptoma, možemo govoriti o svojstvima digitalne fotografije na dva osnovna načina: s jedne strane tako da osobine karakteristične za "klasičnu" fotografiju ostaju, odnosno s druge strane, da se te osobine zgušnjavaju i započinju novu kulturu (digitalne) slike. U ovom istraživanju bavit ćemo se njihovim sličnostima i razlikama kako bismo otkrili što nam pronalazak i neslućeno širenje fotografije u novome digitalnom mediju donosi s estetskog i sociokulturnog stanovišta.

1.
Dok u klasičnoj fotografiji postoji i klasični odnos Operatora (Fotografa) i Spectatora (Promatrača), u digitalnoj kulturi to više nije slučaj: Operator postaje gotovo svatko tko ima mobilni telefon, a Spectator onaj koji ima ili sličan uređaj ili računalo; time je svatko istovremeno i Operator i Spectator.

2.
Ako klasična fotografija prema Barthesu "bitno proizlazi iz kemijskog otkrića predmeta" digitalna se fotografija, prema Levu Manovichu, konstituira u fizičkom smislu kao numerička reprezentacija i predmetom je algoritamske manipulacije, što za rezultat ima programiranost medija i "modularnost" pixela, poligona, slovnih znakova; ovi elementi tvore objekte više razine, ali pritom zadržavaju zasebni identitet.

3.
Barthes tvrdi da postoje dvije vrste fotografija – one koje u njemu izazivaju "sitna veselja" i one koje su "toliko ravnodušne, da gledajući ih kako se množe, poput horora, osjeća prema njima neku odbojnost, čak razdražljivost…" Mnoštvo proizvedenih digitalnih fotografija još više uvjetuje dominantnu emociju ravnodušnosti. Navest ćemo primjer klasične fotografije Silvije Potočki, koje funkcioniraju kao zaštićeno područje unutar poplave digitalne fotografije. Analogno snimanje i ručno povećavanje štiti područje slike od beznačajnosti. Želimo utvrditi da njihova serijalnost nije "trošenje" motiva, nego njegovo autentično praćenje.

4.
Barthes u dojmu koji fotografija ostavlja na njega razlikuje studium i punctum; dok je prvo neka vrst "općenitog, ponekad uzbuđenog zanimanja", drugo "dolazi iz prizora, kao strelica i probada me." Postavljamo pitanje: je li ta distinkcija u digitalnoj fotografiji još uvijek moguća? Istražit ćemo taj slučaj na fotografijama Igora Kuduza i suprotstaviti mu fotografije Borisa Cvjetanovića.

5.
Barthes kaže da fotografija u prvo vrijeme, da bi iznenadila, fotografira značajno; ali uskoro, poznatim obratom, ona proglašava značajnim to što fotografira. Digitalna fotografija programatski je naslijedila to pravilo činjenja nevažnih stvari važnima. Asimetrija nevažnog postaje nositeljem identiteta onoga koji snima. U pokušaju nalaženja smisla, umnažanje "asimetrije" ne dovodi do neke nove cjeline. Mogli bismo reći, Manovichevim rječnikom, da stvarnost u digitalnoj fotografiji postoji na modularan način.

6.
Ponavljanje je, tvrdi Barthes, u samoj biti fotografije. Međutim, digitalna fotografija poznaje i umnažanje ponavljanjem Operatora, ali i Mediatora (nazovimo ga tako, analogijom s Barthesovim terminima) te Spectatora. Mediator posreduje u slanju na neslućeni broj adresa i neograničeni broj puta, čega primjer može biti grafička obrada u budućem mjestu objavljivanja fotografije. Umnoženo slanje, ponavljanje same činjenice slanja, Spectatora vrlo vjerojatno pretvara u Mediatora.

Istraživački sinopsisi

Marina Kožul/Mirna Belina
Tehnike animacije kao novi medij

Mirela Ramljak Purgar
Digitalna fotografija kao novi medij

Tomislav Medak/Nenad Romić
Desnica i taktički mediji

Ivica Mitrović
Dizajn i novi mediji – hrvatski kontekst

Katarina Peović Vuković
Novomedijski žanrovi i njihova recepcija

Klaudio Štefančić
Novi mediji, stare kulturne forme

Aleksandra Uzelac
Kultura u digitalnom prostoru – od informacije do komunikacije

Saša Vojković
Mediji i globalizacija: "postmodernizacija" filma i televizije

Vesna Vuković
Autor kao proizvođač u post-socijalističkom vremenu

Ognjen Strpić
Tipkaj i šuti. Hrvatski jezik na Internetu