Skupovi: Suvremena umjetnost u doba spektakla
Ugo Vlaisavljević
Kapital u zoni svetog
Slika odvojena od stvari, slika bez stvari, slika kao sama stvar – pripada registru svetog. Takva odvojena slika, pojava koja je u emfatičnom smislu distinktna, odvojena od stvarnosti stvarnog, što znači nedodirljiva, za Jean-Luc Nancyja je neodvojiva od svetog. Ispitat ćemo Debordovo shvaćanje spektakularnog analizirajući pretpostavke njegove ontologije „distinktivne slike“. Čini se da je previsoka cijena plaćena zbog zaobilaženja fenomenologije slike i imaginarnog uopće. No važno je pokazati da je na takvu ignoranciju revolucionarni diskurs primoran: upravo kao određeni tip diskursa stipulacija. U izvjesnom trenutku, koji pripada početnim aktima zasnivanja revolucionarne teorije, i sam Guy Debord će spektakularno doznačiti onom svetom. I to u gesti koja pretpostavlja već urađen posao oko kritike religije. Međutim, treba pokazati da kritika svetog ne podliježe kritici religije ili da njome nije neposredno osigurana. Pitanje je onda da li je kritika ideologije pred njenim najvažnijim ciljem uopće djelotvorna. Kao što borba u simboličkom registru kroz upisivanje ljudskih prava u zakone nije tek fasada vladajuće ideologije (uvažimo li argumente Claudea Leforta), tako ni ono što je opisano, prije svega u registru imaginarnog, kao spektakularno, nije tek nova maska kapitala. Ako bi i dalje inzistirali na preobrazbi kapitala u sveto, trebalo bi onda razmotriti koje uvide bi nam polučilo tumačenje svetog na način René Girarda. Što onda takva preobrazba govori o samom kapitalu? Ali i njegovim utvarama koje pronalazi fenomenologija?