Slojevi subjektaKniferova strategija palimpsesta

Koncept palimpsesta nam predočava kako aspekte racionalne dosljednosti tako i aspekte ludičke i nomadske strategije, što je zorno prisutno u umjetničkom djelovanju Julija Knifera. Taj pristup pretpostavlja – svakako i unutar razlike između “rukopisnog” (u djelovanju) i teorijskog (u čitanju) – negiranje ideje “razvoja” (“od jednog do drugog sloja”), jer razvitak nije zasnovan na vremenskom su-slijedu nego na prostornom su-postavljanju. Početak rukopisnog uslojavanja je proizvoljan, povezan s autonomnim odlukama i odabirima; teško je znati “koji je sloj prvi upisan”: oni se čitko ili nečitko preklapaju, stvaraju i brišu tragove, ostavljaju znakovite praznine, no njihov odnos nije tek “slučajan”; slojevi ostaju transparentni jer su prisutni u nakupinama “brisanih tragova”… Međutim, Hakim Bey naglašava da se i sa stajališta postmodernističke dekonstrukcije modernističke ideologije linearnog razvoja, dakle sa stajališta “ciničnog uma” kojemu “razvoj” “ne predstavlja predmet obožavanja”, ova ideja može također upotrijebiti kao “model za čitanje”. Iako se epistemologija znanosti danas još uvijek zasniva na linearnoj arheologiji znanja (znanost povijesti umjetnosti također), moguće je “uspostaviti ‘povijest’ rukopisa i datirati slojeve kao kod arheoloških iskopina”, dakle uspostaviti konstrukciju povijesti “činjenica”, no s ciljem da se ona subjektivno prisvoji. Poput hvatanja “provale svjetla” u djelovanju umjetnika u svijetu umjetnosti, što se, kad imamo na umu Julija Knifera, doslovno i metaforički događa.