Kritika ekonomskog umaO geometriji i aritmetici političkoga

U svojoj knjizi Simboličke ekonomije: nakon Marxa i Freuda Jean-Joseph Goux iskušava i proširuje tezu Lévi-Straussa o “logičkoj izvjesnosti da je razmjena opći nazivnik golemog broja naizgled heterogenih društvenih aktivnosti”, pokušavajući uspostaviti homolognost između tih različitih aktivnosti, napose između lingvistike, ekonomije i semiotike, primjenom tog načela razmjene na sve označiteljske aktivnosti. Tako bi temeljno ekonomsko načelo stajalo u temelju samoga simboličkog poretka. Ta strukturalistička teza bila je već kritizirana na različite načine kod mnogih autora, od Derride do Lyotarda, koji su iznijeli na vidjelo sve ono što ostaje isključeno iz sustava označiteljske razmjene i njezine mjere, općeg ekvivalenta (otac, falus itd), ali uglavnom pod cijenu da toj ekonomskoj racionalnosti suprotstave etičku racionalnost i njezinu apsolutnu nezamjenjivost Drugog.

Na tragu nekoliko autora koje se danas često naziva “postmarksistima”, u svom ću izlaganju predstaviti osnovne crte jedne vrste racionalnosti koja izmiče ovim dvjema, kojima vlada ideja ili o općoj razmjenjivosti ili o apsolutnoj nemogućnosti razmjene, a koju bismo mogli nazvati političkom racionalnosti.