Dispozitivi (i aparati) naši svagdašnji – od jezika (i mobitela) do… slobodeAgamben, Foucault, Esposito

Što je to “aparat”? Ili, još preciznije, “što je to dispozitiv”? Pitanja su ovo što si ih postavljaju (barem) dvojica velikih filozofa: (živući) Giorgio Agamben, te vjerojatno još aktualniji (iako ne-živući) Michel Foucault. Izlaganje iznosi Agambenovu interpretaciju ovoga Foucaultova termina, ali i pokušava raspravu prenijeti na polje suvremene informacijsko-komunikacijske zbilje, posljedično i jezika samoga! Pojam aparata/dispozitiva, nadalje, figurira kod Agambena kao inspirativni predložak za analizu subjekta.

Za Foucaulta je, naime, subjekt – pomalo teorijski nategnuto! – bez ostatka “proizvod političkih tehnika, procedura i moći”, bez ontologijske bîti. Nema pravilne uporabe aparata, reći će Agamben. Stvar je u “sakralizaciji” kojoj smo podvrgnuli našu uporabu svekolikih aparatura. Očigledna je nesumjerljivost njihove stvarne takovrsne uporabe prema njihovoj zbiljskoj, moguće smislenoj uporabljivosti. Agamben se, nasuprot tomu, zalaže za profanaciju naspram sakraliziranja.

Izlaganje se zaključuje Espositovim tematiziranjem “slobode” kao Liberty. U tom je poimanju i slobodu moguće tematizirati kao svojevrsni dispozitiv! Suverenost, vlasništvo i sloboda (kao liberty) nisu ništa drugo doli stalna imunitarna ugroza svakome mogućem konstituiranju communitas, tj. zajednice.