Vizualna kultura i novi mediji

Centar za vizualne studije pokrenuo je stručno istraživanje posvećeno odnosu digitalne tehnologije i kulture, odnosno odnosu novih komunikacijskih medija (Internet, mobitel, satelitska i digitalna televizija, itd.) i vizualnih umjetnosti. U istraživanje će biti uključeni različiti stručnjaci s područja povijesti umjetnosti, povijesti književnosti, semiotičari, sociolozi i medijski teoretičari. S obzirom na tradiciju medijske kulture i medijske umjetnosti, te uzimajući u obzir važnost koju nove digitalne tehnologije imaju u suvremenom hrvatskom društvu, vjerujemo kako je došlo vrijeme za svojevrsnu revalorizaciju događaja koji su se na novomedijskoj sceni odvijali u proteklih dvadesetak godina.

Ivan Picelj, CM-8-I, 1968. Zbirka McGraw-Hill, New York

Cilj istraživanja je ispitati najnovija dostignuća hrvatske novomedijske umjetnosti, kao i provjeriti status kritičko-teorijske refleksije o njoj. Istraživanje traje do 31. listopada 2008. a najnovije spoznaje i rezultati projekta bit će predstavljeni najširoj javnosti na simpoziju koji će tim povodom biti organiziran krajem studenog iste godine. Na simpoziju će biti predstavljen zbornik radova svih istraživača i teoretičara uključenih u ovaj projekt. Zainteresirani istraživači i znanstvenici mogu se obratiti voditelju projekta Klaudiju Štefančiću na e-mail adresu: kstefancic@gmail.com

Platforma istraživanja

Pojava kućnog računala, izum World Wide Web inačice Interneta i sve brži proces digitalizacije kulture obilježile su 90-te godine prošlog stoljeća. Na promjenu kulturalne paradigme – na prelazak iz analogne, strojne u digitalnu, kompjutorsku kulturu – različite društvene djelatnosti odgovorile su na različite načine, no sve ih povezuje svijest o važnosti McLuhanovog koncepta "medija", bilo da proučavaju posljedice utjecaja novih tehnologija na kulturu, kritiziraju novu medijsku sliku svijeta ili ispituju kretivne mogućnosti novih umjetničkih "oruđa za rad". Pojavom nove digitalne komunikacijske tehnologije u humanističkim i prirodnim znanostima, kao i u umjetnosti, počeo se koristiti termin "novih medija", kako bi se, s jedne strane, naglasila različitost novih tehnoloških izuma (CD ROM, kompjutor, Internet, bežična tehnologija, mobilna telefonija itd.) u odnosu na stare medije (telefon, telegraf, televizija, radio itd.), a s druge, da bi se naglasila krupna promjena do koje je korištenjem nove tehnologije došlo u društvu.

Pored poduzetničkog sloja društva, u implementaciji novih medija sudjelovali su i akademski i umjetnički društveni slojevi. Štoviše, upravo je svijest o kulturalnim aspektima svake, pa i novomedijske tehnologije, koju u svojim radovima promiču teoretičari, umjetnici i hakeri otvorila vrata kritičkim i kreativnim interpretacijama komunikacijske tehnologije. Drugim riječima, bez aktivnog sudjelovanja dizajnera, teoretičara i umjetnika u oblikovanju kulture novih medija, sučelje naših kompjutora ili mobitela bilo bi posve drugačije.

U Hrvatskoj umjetnička i teorijska refleksija o medijima, kako "starim" tako i "novim", ima respektabilnu tradiciju. Ona započinje s međunarodnim pokretom Nove tendencije u okviru kojeg su brojne izložbe, simpoziji i publikacije bili posvećeni ulozi tehnologije u društvu i umjetnosti. Tako je na primjer 1968. izložba Novih tendencija bila posvećena kompjutorima u umjetnosti, a utjecaj televizijskog medija na kulturu bila je glavna tema međunarodnog izdanja časopisa Bit International (br. 8/9, 1972.), u kojem su eminentni domaći i strani stručnjaci (V.H.Pintarić, U. Eco, M. Meštrović i drugi) pisali o različitim aspektima televizijskog medija. Kultura se medijske umjetnosti nastavila i tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stojeća, prvenstveno kroz praksu video umjetnika (D. Martinis, S. Iveković, B. Beban i drugi), a zatim i kroz marginalizirane aktivnosti umjetnika koji su se posvetili tzv, kompjuterskoj grafici (V. Žiljak i drugi).